PAPINSKA MISIJSKA DJELA

Papinska misijska djela (dalje: PMD) prvotno su nastala u Crkvama s antičko kršćanskom tradicijom i trebala su biti potpora misionarima među nekršćanskim narodima. Danas su ona ustanova Crkve u cijelom svijetu i svake pojedine Crkve. Sveti Otac vrši svoju vlast nad PMD preko Zbora za evangelizacije naroda kojoj je II. Vatikanski povjerio upravu i koordinaciju misijske suradnje (usp. Ad gentes 29; Statuti 24). Iako PMD zavise od Zbora za evangelizaciju naroda, ona imaju svoju autonomiju i ravnaju se prema vlastitim Statutima. Kardinal, pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda, predsjednik je PMD (usp. Statuti 29).

Ne smije se smetnuti s uma kako im je Drugi vatikanski sabor dao središnje mjesto u misijskoj suradnji rekavši pri tom kako je pravo „… dati prvo mjesto tim Djelima, jer su sredstvo da se katolici već od djetinjstva prožimaju pravim sveopćim i misijskim duhom i da se potakne uspješno sakupljanje pomoći na dobrobit svih misija prema potrebama svake od njih“ (Ad gentes 38). Ona su kao ustanova uređena tako da čine četiri različite grane: Djelo za širenje vjere, Djelo svetog djetinjstva, Djelo svetog Petra apostola i Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica. Zajednički im je cilj unapređenje misijske svijesti i stvaranje svijesti kod Božjeg naroda za cijelu Crkvu. Ovaj se cilj ostvaruje ciljanom informacijom i svjesnom misijskom izgradnjom, odgojem novih misijskih zvanja, skupljanje i dijeljenje darova za misionare i njihovu djelatnost kao i za mlade Crkve pri čemu također zajedništvo s drugim Crkvama potiče na izmjenu dobara i drugih sredstava pomoći.

Svako pojedino Djelo među četiri PMD ima vlastiti identitet i vlastito određenje kako s obzirom na cilj tako i što se tiče sredstava i inicijative te s obzirom na njihovu primjenjivost u kojima je svako Djelo djelatno. Isto tako je važno da kod očuvanja osobnih obilježja dođe do izražaja jedinstvo duha i nakana koju imaju kao Djela Svetoga Oca i biskupa te uvođenje Božjeg naroda u plodni misijski duh. U enciklici o trajnoj vrijednosti misijske naredbe Re­demptoris missio od 7. prosinca 1990. godine papa Ivan Pavao II. ističe njihovu glavnu dužnost sljedećim riječima: „U djelu animacije poglavita je zadaća na Papinskim misijskim djelima, kao što sam više puta izjavio u porukama za Svjetski misijski dan. Četiri djela … imaju općenito svrhu promicati opći misijski duh u krilu Božjeg naroda. Misijska unija ima kao neposrednu i posebnu svrhu učiniti osjetljivima i misionarski odgojiti svećenike, redov­nike i redovnice koji, sa svoje strane, moraju o tome brinuti u kršćanskim zajednicama; ono, uz to, želi unapređivati druga Djela kojima je duša. 'Zapovijed bi morala glasiti ovako: Sve Crkve za obraćenje cijelog svijeta'.

Ta Djela, budući da su papinska ili zbora biskupa, u krilu partikularnih Crkava zauzimaju 's pravom prvo mjesto, jer su sredstvo da se katolici već od djetinjstva prožimaju pravim sveopćim i misijskim duhom i da se potakne uspješno skupljanje pomoći na dobrobit svih misija prema potrebama svake od njih.' Drugi je cilj misijskih Djela buđenje zvanja ad gentes i za cijeli život, kako u drevnim Crkvama tako i u onima mlađim. Živo preporučujem da svoju službu usmjere k tom cilju.

U svome djelovanju ta Djela, na općoj razini, ovise o Zboru za evangelizaciju, a na mjesnoj razini o biskupskim konferencijama i pojedinim Crkvama, u suradnji sa žarištima animacije: one u katolički svijet unose onaj duh univerzalnosti i služenja misiji bez koje nema istinske suradnje.(br. 84)“

PMD u svome radu ravnaju se prema općim Statutima, a koje odobrava Sveti Otac. Prve Statute, koje je potpisao tadašnji pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda Angello kardinal Rossi, odobrio je 26. lipnja 1980. godine papa Ivan Pavao II. Sadašnje važeće Statute, koje je u Lionu na općoj godišnjoj skupštini 6. svibnja 2005. godine potpisao pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda Cresacenzio kardinal Sepe, odobrio je 26. lipnja 2005. godine papa Ivana Pavao II. Očekuje se prijevod istih na hrvatski jezik.

Već je gore rečeno kako Papinska misijska djela sačinjavaju jednu jedinstvenu ustanovu koja ima četiri različita ogranka: Djelo za širenje vjere, Djelo svetog djetinjstva, Djelo svetog Petra apostola i Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica.

Središnja uprava svih četiriju Djela za cijeli svijet nalazi se u Rimu. Osim središnje uprave PMD u svakoj državi postoji Nacionalna uprava PMD s jednim nacionalnim ravnateljem na čelu. Ukoliko postoji potreba, što preporučuju važeći opći Statuti PMD, može se unutar svake Nacionalne uprave PMD imenovati ravnatelje PMD za svako pojedino Djelo kao što je to na primjer u Njemačkoj Djelo svetog djetinjstva (= Kindermissionswerk). U svijetu postoje primjeri, prema mogućnostima koje daju važeći Statuti (usp. čl. 51), postojanja Nacionalne uprave PMD za više država (npr. Europa: Engleska i Velika Britanija, Skandinavske zemlje, Afrika: Burkina Faso i Niger, Senegal i Mauritanija, Siera Leone i Gambija, Azija: Malezija, Singapur i Brunei) ili u istoj zemlji dvije Nacionalne uprave PMD (Europa: Njemačka /Aachen i München/, Sjeverna Amerika: Kanada /francusko govorno područje: Kanada-Quebec i en­glesko govorno područje: Kanada-Toronto/). Nacionalnog ravnatelja PMD imenuje Zbor za evangelizaciju naroda na temelju prijedloga Biskupske konferencija pojedine države. Biskupska konferencija predlaže imena triju kandidata. Zbor za evangelizaciju naroda prema važećim Statutima imenuje nacionalnog ravnatelja PMD na razdoblje od pet godina, a može mu produžiti samo još jedan petogodišnji mandat. On je službeni predstavnik PMD pri mjesnoj Biskupskoj konferenciji.

Natrag