MISIJSKA ZAJEDNICA

Četvrto Papinsko misijsko djelo (dalje: PMD) zove se Papinska Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnice. Ovdje se želi kvalitetno predstaviti i ovo Djelo.
Papinska misijska zajednica
Papinska Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica ili kratko nazvana Papinska misijska zajednica jedno je od četiri Papinska misijska djela (Unio Cleri pro Missionibus). Ovo Djelo osnovao je 1916. godine u Italiji otac Paolo Manna kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim u Rimu 4. studenog 2001. godine. Već od samog početka Djelo se uz potporu Svete Stolice jako brzo širilo u mnogim biskupijama svijeta. Papinska misijska zajednica osnovana je kao Zajednica svećenika, ali je 14. srpnja 1949. godine proširena i na redovnike i redovnice. Godine 1956. Zajednica je dobila i službeni naziv Papinsko djelo. Cilj Zajednice prema važećim općim Statutima je građenje svijesti i misijske izobrazbe kod sve­ćenika, bogoslova, sjemeništaraca, pripadnika družbi posvećenog života, posebno onih koji se pripremaju na tu službu i konačno izobrazba misionara laika (usp. Statuti 13. 19-22). Već 45 godina Međunarodno tajništvo ovog Djela, ovisno o jeziku izlaženja, izdaje u različitim vremenskim razmacima na francuskom, engleskom, španjolskom, portugalskom i talijanskom časopis pod naslovom „Omnis terra“.
Paolo Manna utemeljitelj Papinske misijske zajednice
Utemeljitelj ovog Djela otac Paolo Manna rođen je 16. siječnja 1872. godine u Avellinu u Italiji. Filozofiju je studirao u Rimu. Za svećenika je zaređen 19. svibnja 1894. godine. Godine 1895. pošao je u misije u Burmu. Bio je prvi misionar koji je djelovao u narodu „Ghekku“ o kojima je 1902. godine objavio i jednu knjigu. Nakon dvanaest godina misionarskog rada iz zdravstvenih razloga morao je napustiti Burmu. Na sebe je u tom trenutku gledao kao na „promašenog misionara“. U tom trenutku u njemu je sazrijevala odluka da počevši od Italije sve učini za misije i da na najbolji način oduševi što više ljudi za svoju ideju. Godine 1909. preuzeo je vođenje časopisa Le Missioni Cattoliche (Katoličke misije danas Mondo e Missione, Svijet i misije). Svoje čitatelje nije molio samo za molitvu, nova zvanja i darove, nego je misijske nakane tumačio kao najvažniji izazov za cijeli kršćanski svijet. Otac Manna želio je oduševiti kler za misijske nakane kako bi na taj način došao do cijelog Božjeg naroda. Papa Benedikt XV. odobrio je 1917. godine Statute „Misijske zajednice klera“, koja je naišla na veliki odjek kako u inozemstvu tako i u samoj Italiji. Već je godine 1924. ova Zajednica brojila je 23.000 članova.
Otaca Manna izabran je 1924. godine za generalnog ravnatelja Papinskog instituta za vanjske misije (1924.-1934.). Godine 1950. ova Zajednica brojala je ukupno oko 230.000 članova nazočnih u preko 50 zemalja svijeta. Pedeset od 82 godine svoga života otac Paolo Manna posvetio je pisanju. Kad je 1952. godine umro u Napulju ostavio je iza sebe objavljeno 20 knjiga i studija s misijskim temama. Svojom refleksijom o ulozi misija napravio je prilog o dijeljenju misija od triju područja: vezivanja na kolonijalne sile, financijske ovisnosti od ino­zemstva kod provođenja pastoralnih programa, od „osjećaja manje vrijednosti“ u kulturnim i moralnim datostima domaćeg klera nasuprot misionara iz „civiliziranih“ zemlja sjevera i za­pada.
Medicinska briga jedna od osnovnih obveza misija
Tako je Papinska Misijska zajednica organizirala na primjer u akademskoj godini 2004./2005. jedan novi dopisni tečaj na temu Medicina i misije. Tečaj se sastoji od ukupno 16 nastavnih jedinica na četiri jezika: talijanski, engleski, francuski i španjolski. To je nastavak tečaja koji je na temu Katoličke škole u misijama. Škole i medicinsko zbrinjavanje pripadaju glavnim zadaćama misija prema nalogu koji je Krist dao svojim apostolima: „Pođite svim narodima, … krstite, … poučavajte i liječite bolesne“ (usp. Mt 28,19-20; Lk 10,9). Šesnaest bilježnica predavanja dopisnoga tečaja iznose biblijsko-teološke temelje, povijesne činjenice i metode, koje je Crkva učinila najvažnijom karitativnom ustanovom na cijelom svijetu i u svim vremenima polazeći od potrebe za bratskom ljubavi prema bolesnima i na mnogovrsni način prema ranjenim ljudima (usp. Lk 10,25-37. Sa seoskim kapelicama, ambulantama, klinikama i bolnicama kao i preko medicinske izobrazbe na sveučilištima Crkva je stvorila strukture koje doprinose medicinskom zbrinjavaju. Vlasti i druge javne ustanove slijedile su taj primjer, ali državnim ustanovama često nedostaje kršćanskoga duha i kršćanskih razloga za angažiranje što ostavlja tragove na učinkovitosti medicinskog zbrinjavanja ako se čovjek pri tom ne nalazi u središtu.
Oživimo Papinsku misijsku zajednicu
Papinska misijska zajednica bila je tijekom povijesti itekako prisutna u životu Crkve u hrvatskom narodu. Međutim, mnogo toga prisilno je nestalo za vrijeme minulog bezbožnog komunističkog sustava. Tako je nestala i Papinska misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica. Stariji svećenici sjećaju se svojih aktivnosti i svojih članskih knjižica pripadništva ovom Djelu. I ovo poratno vrijeme potiče nas na razmišljanje o svećeničkoj i redovničkoj aktivnosti s obzirom na misijsko poslanje Crkve i to na mjestima gdje nas naši poglavari pošalju. Svatko od svećenika, redovnika i redovnica polagano postaje svjestan svoje odgovornosti za misijsko poslanje Crkve.

Natrag